|
|
Tužni i žalosni javljamo da je
istaknuti član naše akademske zajednice i naš dragi kolega
JURAJ NOVOSEL
preminuo 23.8.2008. godine u 78. godini.
Komemorativna sjednica je održana u utorak, 26.8.2008. godine u
12.00 sati u Narodnom pozorištu u Tuzli, ispraćaj 26.8.2008. godine
u 14.00 sati ispred Komemorativnog centra, a sahranjen je na
Rimokatoličkom groblju Borić.
Juraj Novosel je bio jedan od najvećih entuzijasta koji je živio u
ovom gradu. Djelo koje je ostavio iza sebe je plemenito svjedočastvo
nastanka brojnih institucija u našem gradu koje su svjetli primjer
neumornog i vrijednog višegodišnjeg i nikada prekinutog
samoprijegornog rada.
Kada se završi jedan život uvijek ostaju tuga i praznina za onim
koji je otišao. Ali, kada je Juraj Novosel u pitanju, moramo ostati
začuđeni i zadivljeni svim onim što je on poduzeo i ostvario,
unoseći u svaki posao ljubav i elan.
On kao da je proživio nekoliko života. Nije uobičajeno da u jedan
ljudski život stanu tolike institucije koje je gradio i razvijao,
istodobno radeći u razredu kao profesor, odgajajući generacije,
stvarajući univerzitetsku administraciju, radeći u sportu, kulturi,
informiranju, pišući brojne publikacije, i članke, organizirajući
brojne manifestacije... I tako sve, bez imalo poštede, više od 54
godine, od 1954. godine do posljednjeg dana svog izuztetno bogatog i
sadržajnog života.
Najveći dio svoga radnog vijeka, ukupno 34 godine, Juraj Novosel je
proveo na Univerzitetu u Tuzli. Jedan je od prvih zaposlenika
Tehnološkog fakulteta na kojem je radio od njegovog osnivanja 1959.
godine do 1975. godine kada dobiva zadaću od posebnog društvenog
značaja: osnovati Medicinski fakultet i Univerzitet u Tuzli.
Juraj Novosel je skupa s akademicima Ismetom Mujezinovićem i
Tihomilom Markovićem, te profesorom Ibrom Pašićem bio ključni
operativac koji je iznio posao osnivanja Univerziteta u Tuzli 1976.
godine. Do tada je imao iskustvo s osnivanja Tehnološkog falkulteta,
Studnetskog centra, studenstke poliklinike, te Medicinskog
fakulteta.
Po osnivanju Univerziteta, Juraj Novosel prelazi na Univerzitet, i
kada pogledamo iz ove perspektive, vidimo da je on zapravo
rodonačelnik suvremene univerzitetske administracije i jedan od
najznačajnijih kroničara Univerziteta u Tuzli koji je pripremio i
pisao za 65 univerzitetskih i fakultetskih publikacija.
U jedan radni vijek stalo je puno institucija, osnivanja, gradnje,
pedagoškog rada s mladim ljudima, osnivanja Zajednice univerziteta
Bosne i Hercegovine kojoj je Juraj Novosel bio glavni tajnik, te
zajednoice univerziteta tadašnje Juigoslavije. Ali, i izvan visokog
obrazovanja i obrazovanja uopće, Novosel je radio i gradio: u
Omladinskom sportskom društvu Jedinstvo bio je generalni sekretar,
potpredsjednik i predsjednik, predsjednik Odbojkaškog kluba
Jedinstvo, aktivan u SOFKI, a prije toga u Đakovu, te Doboju, u
Klubu pjesnika, u izviđačkom klubu, u Sindikatu...
Nakon umirovljenja 1993. godine Juraj Novosel ne posustaje. Radi na
obnavljanju rada HKD-a Napredak i Društva Hrvatski dom, radeći kao
glavni tajnik. Aktivan je u Hrvatskom športskom društvu Zrinski. Od
prvog broja Hrvatskog glasnika u tome je listu, a posljednjih je
nekoliko godina bio glavni urednik i ključna osoba koja je držala
tri kuta ovoga lista. Posljednjih 15 godina svu svoju ljubav i
entuzijazam Juraj Novosel je posvetio kulturi. U njegovim poetskim
tekstovima smo čitali ljubav, nadu, opravdanje, prašatnje.
Teško je povjerovati da nas Juraj Novosel više nikada neće
posjetiti, iz torbe izvaditi Hrvatski glasnik, pisan s ljubavlju, da
više nikada nećemo čuti njegov topli glas kojime pronalazi riječi
utjehe, ohrabrenja, radosti, nade. Moramo u mislima preletjeti
trenutke koje smo podijelili i pokušati sagledati što smo sve od
njega dobili, mi pojedinci, znanci i prijatelji, kolege, ali i
čitava zajednica.
Odlaskom Juraja Novosela ostaje velika praznina. Najprije njegovoj
obitelji, sinu Damiru, o čijim uspjesima u dalekom svijetu je s
velikim ponosom govorio, snahi Zikreti koju je neizmjerno volio, te
posebno njegovim unukama Jasmini i Vedrani, čije je slike uvijek
nosio sa sobom i čije je prve životne uspjehe prepričavao s velikom
ljubavlju. Ostaje praznina i svima nama, njegovim kolegama i
prijateljima, brojnim generacijama učenika i studenata, praznina
njegovim poznanicima i sugrađanima.
Tuzla je izgubila jednog velikog čovjeka, jednog skromnog,
samozajtajnog radnika, koji je djelujući iz pozadine dao nemjerljiv
doprinos gradnji najvećih djela na koja smo danas svi ponosni. O
Juraju Novoselu će se dugo i lijepo govoriti, jer on je nadahnuo
mnoge. Primjer je koji ćemo slijediti.
Neka je vječna slava i hvala našem uvaženom kolegi i velikom
prijatelju Juraju Novoselu!
|
