Na osnovu člana 98. stav 2. Pravila Univerziteta u Tuzli, Naučno nastavno vijeće Ekonomskog fakulteta i Naučno-nastavno vijeće Pravnog fakulteta na sjednicama od 19.9.2005. godine pokrenuli su inicijativu da se počasni doktorat nauka Univerziteta u Tuzli dodijeli Stjepanu Mesiću, Predsjedniku Republike Hrvatske. Prihvaćajući tu inicijativu, Senat Univerziteta u Tuzli je na sjednici održanoj 21.9.2005. godine, na osnovu člana 100. Pravila Univerziteta u Tuzli, oformio tročlanu komisiju, i to u sastavu:

 

  1. prof. dr. sc. Ahmet Kasumović, predsjednik
  2. prof. dr. sc. Kadrija Hodžić i
  3. doc. dr. sc. Hajro Kofrc

 

sa zadatkom da podnese Senatu pismeno obrazloženje predmetne inicijative s prijedlogom. Postupajući po toj odluci Senata, ova komisija podnosi

 

I  Z  V  J  E  Š  T  A  J

O DODJELI POČASNOG DOKTORATA UNIVERZITETA U TUZLI

STJEPANU MESIĆU, PREDSJEDNIKU REPUBLIKE HRVATSKE

 

  1. Biografski podaci

 

Stjepan Mesić rođen je 24.12.1934. godine u Orahovici. Diplomirao je na Pravnom fakultetu Sveučilišta u Zagrebu 1961. godine. Tokom studija bio je istaknuti studentski lider. U politički život Hrvatske ušao je 1965. godine kada biva izabran u Sabor Socijalističke Republike Hrvatske na listi građana. U svom političkom radu istaknuo se kao borac za istinsku ravnopravnost svih naroda i građana. Početkom sedamdesetih godina prošlog stoljeća, zbog sudjelovanja u pokretu za ravnopravnost Hrvatske u tadašnjoj Jugoslaviji, tzv. hrvatskom proljeću, bio je osuđen i proveo je godinu dana u zatvoru. U povijesnim promjenama u Hrvatskoj početkom devedesetih godina prošlog stoljeća, Mesić se aktivno uključuje, te nakon prvih višestranačkih i slobodnih izbora postaje prvim demokratski izabranim Premijerom Republike Hrvatske koju dužnost obnaša od 30.5.1990. do 25.8.1990. godine, kada odlukom Sabora Republike Hrvatske biva izabran za člana Predsjedništva Socijalističke Federativne Republike Jugoslavije. Predsjednik Predsjedništva SFRJ postaje 1.7.1991. godine i na tom položaju ostaje do kraja 1991. godine kada se zbog raspada države povlači u Zagreb. Od 7.9.1992. godine do 24.5.1994. godine obnaša dužnost predsjednika Sabora Republike Hrvatske. Nezadovoljan ukupnom politikom, a posebno politikom prema Bosni i Hercegovini koju je provodila Hrvatska demokratska zajednica, tada najjača stranka u Hrvatskoj čiji je istaknuti član bio, napušta ovu stranku i s istaknutim saborskim zastupnicima i intelektualcima osniva novu stranku – Hrvatske nezavisne demokrate. Biva smijenjen s dužnosti Predsjednika Sabora i odlazi u opoziciju. S većinom članstva HND-a se 1997. godine priključuje Hrvatskoj narodnoj stranci, koja postaje istaknuti partner velike koalicije koja je 2000. godine u Hrvatskoj okončala desetljeće vladavine HDZ-a. Na dužnost Predsjednika Republike Hrvatske izabran je prvi puta 7.2.2000. godine, te u drugom mandatu 16.1.2005. godine. Na toj dužnosti je i danas.

 

 

  1. Ocjena o radu, djelima i promoviranju nauke

 

Kao malo koji svjetski lider, Stjepan Mesić je bio šef dviju država. Uvijek je bio na strani naprednih demokratskih ideja, istupajući jedan korak ispred svoga vremena. Cijeli svoj život Mesić je osjećao potrebu harmonije među razlikama, kao prednost višestruko razlikovnih sociokulturnih sredina. On je na najneposredniji način vladavinu demokracije i zakona stavio u prvi plan.

 

Stjepan Mesić je bez ikakve dvojbe veliki čovjek i svjetski državnik čiji je izuzetno plodan politički rad obilježen i snažnom podrškom nauci, mladima, umjetnosti i visokom školstvu uopće, na putu izgradnje boljeg, obrazovanijeg i kulturnijeg svijeta. On je lider dosljedan evropskim vrijednostima slobode i jednakosti, istaknuti promotor tolerancije i mira u regionu. Kao predsjednik – građanin trasirao je hrvatski put u evroatlanske integracije.

 

Stjepan Mesić oličava čovjeka koji se državnički, politički i etički odupro svim vrstama negiranja i razaranja Bosne i Hercegovine, te je s malom skupinom sudionika intelektualne i političke javnosti svoje zemlje preuzeo teško breme suprotstavljanja službenoj politici uključenoj u podjele Bosne i Hercegovine. To je bio pothvat moralne hrabrosti u kojem bosanskohercegovački građani vide potporu najplemenitijim ljudskim uzorima mira, slobode, ljudskih prava, vladavine zakona i demokracije. Ovaj angažman političara i čovjeka Stjepana Mesića predstavlja i najbolji način obavljanja i ispunjavanja duga prema njegovoj ljudskoj odgovornosti za dobro naroda u kojem je rođen, zemlje koja mu je voljom sudbine dodijeljena i države koju on danas kao predsjednik promovira, predstavlja i zastupa.

 

Doprinos Stjepana Mesića priznavanju bosanskohercegovačke državnosti i društva, osamostaljivanja, pravnog, sigurnosnog i suverenog teritorijalnog integriteta, te nedvojbeno prijateljstvo iskazano karakterističnom smirenošću i upornošću, bili su značajna potpora Bosni i Hercegovini u njezinim najtežim danima. On je svakodnevno isticao da je suština agresije sukob demokracije s ekstremizmom i militarizmom, velikodržavljem i hegemonijom, duboko suosjećajući i iskazujući bol za cjelokupnom dimenzijom svih ljudskih stradanja.

 

Promovirajući novi tip odnosa među narodima i državama u rgionu, Stjepan Mesić je pokazao da je okretanje smjera propadanja prema graditeljstvu moguće samo na osnovi saradnje koja će se trajno i s punom odlučnošću odricati nasljeđa iz bremenite prošlosti. Promovirajući politiku u kojoj ljudska prava i vladavina zakona  predstavljaju interes cijelog regiona, a granice i ustrojstva služe tim ciljevima kao interesu narodne većine, on je kreirao jednu novu viziju. Ta vizija otvaranja granica kako bi prestali razlozi za njihovim nasilnim mijenjanjem predstavlja novi val politike imanentne uspostavljenoj evropskoj arhitekturi. Takav pristup politici promovirao je Stjepana Mesića u istinskog svjetskog lidera koji vodeći svoju državu predstavlja most plodne privredne, kulturne, obrazovne i svake druge saradnje u regionu, ali i u cijelom svijetu. Odbacujući predrasude, on uspostavlja novi standard kulturnosti, ljudskosti, progresa i avangardnosti ljudi i naroda.

 

Stjepan Mesić svim svojim ljudskim i državničkim moćima zaslužan je za razvoj i implementaciju znanstvene misli i znanstvenog rada bez granica. Uz njegovu podršku pojednostavljen je postupak verifikacije i nostrifikacije svjedodžbi i diploma između Bosne i Hercegovine i Hrvatske, omogućeno je slobodno i bezuvjetno studiranje studenata iz jedne u drugoj državi, ostvareni su ugovori o međuuniverzitetskoj saradnji i profesori skoro svih fakulteta aktivni su u svim oblicima nastave i zajedničkih naučnih istraživanja koja se provode bez ikakvih administrativno-državnih intervencija. Ubrzan je proces regionalne integracije visokoškolskih institucija u evropski univerzitetski sistem.

 

Jedan konkretan vid akademske saradnje koju je inicirao upravo Stjepan Mesić paradigma je njegovih vizija u stvaranju kapilarne saradnje među državama i narodima. U veoma teškom vremenu za Bosnu i Hercegovinu i Republiku Hrvatsku, 1993. godine, Stjepan Mesić je inicirao dolazak nastavnika Fakulteta edukacijsko-rehabilitacijskih znanosti Sveučilišta u Zagrebu u Tuzlu, čime je otpočelo izučavanje defektoloških nauka na Univerzitetu u Tuzli. Kao plod te sada već dvanaestogodišnje saradnje, nastao je Defektološki, sada Edukacijsko-rehabilitacijski fakultet u Tuzli.

 

Uz njegovu nesebičnu pomoć, obrazovanje postaje najbolja zaštita od svih mržnji i neslaganja, univerziteti postaju istinske avangarde svih segmenata društva, a mladi ljudi, sloboda kretanja i znanje ostaju vječiti prirodni emisari demokratičnosti, kooperativnosti i blagostanja.

 

Zaključno, predsjednik Stjepan Mesić zasigurno pripada onom krugu velikih evropskih državnika čiji je politički rad upotpunjen intelektualnom  afirmacijom, te koji su u najbitnijim odrednicama svojega javnog djelovanja uvijek i iznad svega bili vođeni moralnim vrijednostima.

 

  1. Mišljenje i prijedlog

 

Na osnovu svega iznijetog u ovome Izvještaju, Komisija je zaključila da su ispunjeni svi uvjeti iz člana 98. Pravila Univerziteta u Tuzli za dodjelu počasnog doktorata nauka Univerziteta u Tuzli Stjepanu Mesiću, Predsjedniku Republike Hrvatske. Komisija posebno želi iskazati svoj akademski izraz poštovanja prema gospodinu Stjepanu Mesiću i zahvalnost za kontinuiranu podršku visokoškolskom obrazovanju, te političkoj, pravnoj, ekonomskoj i ukupnoj opstojnosti Bosne i Hercegovine, pa jednoglasno Senatu Univerziteta u Tuzli predlaže da se na osnovu člana 100. stav 2. Pravila Univerziteta u Tuzli donese

 

ODLUKA

O DODJELI POČASNOG DOKTORATA NAUKA

STJEPANU MESIĆU, PREDSJEDNIKU REPUBLIKE HRVATSKE

 

za promociju mira, tolerancije i saradnje, te univerzalnih evropskih vrijednosti među narodima i državama u jugoistočnoj i srednjoj Evropi, za državničko, diplomatsko i visokomoralno općeljudsko djelovanje, za poseban doprinos razvoju društvene misli u polju pravnih i političkih nauka, međunarodnih odnosa, međuuniverzitetskoj saradnji u regiji, za doprinos i afirmaciji priznanja i teritorijalne cjelovitosti Bosne i Hercegovine, te razvitka bosanskohercegovačko-hrvatskih formi saradnje na svim razinama.

 

U Tuzli, 11.10.2005. godine

Predsjednik Komisije:

 Prof. dr. sc. Ahmet Kasumović

 

Članovi Komisije:

       Prof. dr. sc. Kadrija Hodžić

  Doc. dr. sc. Hajro Kofrc